HR | EN
 
 
unesite e-mail:
želim primati
ne želim
 

Obitelj Erdödy

Obitelj Erdödy de Monyorókerék et Monoszló, koja u svom pridjevku prezimena nosi ime Moslavine (Monoszló), stoljećima je vezana ne samo uz Moslavinu i druge posjede u Hrvatskoj, nego je i dio hrvatske povijesti i politike...

Obitelj Erdödy de Monyorókerék et Monoszló, koja u svom pridjevku prezimena nosi ime Moslavine (Monoszló), stoljećima je vezana ne samo uz Moslavinu i druge posjede u Hrvatskoj, nego je i dio hrvatske povijesti i politike. Od 16. do kraja 19. st. članovi ove obitelji aktivni su sudionici društvenog života Hrvatske obnašajući istaknute političke, vojne i vjerske časti. Ova je obitelj dala sedam hrvatskih banova: Petra II. (ban 1557-67), Tomu II. (ban 1584-95), Sigismunda (ban 1627-39), Nikolu I. († 1663), Nikolu II. (banski namjesnik 1670-80, ban 1680-93), Ivana III. (1724-89) i Ivana Nepomuka II. (ban 1790-1806). Od 1607. godine, počevši od Tome II. pa do 1845. obitelj Erdödy je dala 17 velikih župana Varaždinske županije. Bila je to čast koju su grofovi Erdödy obnašali po nasljednom pravu koje im je dodijelio kralj Rudolf II. u ime osobitih zasluga ove obitelji na vojnom planu, poglavito Petra II. i Tome II. U godinama velikih i presudnih bojeva s Turcima, osobito tijekom 16. stoljeća, Erdödyji su postali znani po svom junaštvu širom Europe. Slavna pobjeda hrvatske vojske na čelu s banom Tomom II. Erdödyjem kod Siska 1593. g. nad tada moćnom turskom vojnom silom, značila je prekretnicu u ratovima s Turcima. Turski su povjesničari tu godinu nazvali "godinom propasti" što se uskoro i pokazalo točnim jer su od tada Turci sve češće u ulozi branitelja, a mnogo manje u ulozi napadača.
Erdödy su podrijetlom mađarska obitelj, koja je u srednjem vijeku živjela u Županiji Szatmár (danas Szabolcs-Szatmár, na istoku Mađarske) na posjedu Erdöd čiji je vlasnik bila obtelj Draghfy de Beltek. Sinovi Franje Bakoča (Bakocs; u Hrvatskoj se udomaćio naziv Bakač), seljaka kolara na posjedu Erdöd, dobili su 1459. g. plemstvo. Franjini sinovi Nikola I i Toma I uzdigli su obitelj Erdödy: Nikolin sin Petar I. praotac je hrvatske grane obitelji, a kardinal Toma I Bakač stekao je brojne posjede koje je naslijedio Petar I. Plemstvo iz 1459. potvrdio je 1489. kralj Matija Korvin Tomi I. i njegovoj braći, a Petar I. dobiva 1511. godine naslov baruna. Od tada obitelj mijenja prezime Bakocs u Erdödy kao sjećanje na posjed Erdöd odakle su potekli. Nasljednu grofovsku titulu dobio je Petrov sin, ban Petar II. 11. listopada 1565. od kralja Maksimilijana II. Kralj Rudolf II. potvrdio je grofovsku titulu 26. veljače 1580. za Tomu II. i brata mu Petra III. Od Petra III. potječe hrvatska grana obitelji (poznatao vlastelinstvu Jastrebarsko) koja je izumrla 1703. godine. Od Krste, sina Tome II., potječe mađarska grana koja je naslijedila sva hrvatska imanja i neka od njih posjedovala do 1945. g. U 18. stoljeću obiteljska se loza ponovo dijeli u dvije grane: od Ladislava potječe starija, a od brata mu Ludovika mlađa loza. Ladislavova loza dijeli se u dvije grane: jedna je posve mađarska koja posjeduje vlastelinstva Galgócz, Pöstyén, Vép, Szöllös i dr. te hrvatska grana počevši od Antuna (1797-1864). Mlađa (Ludovikova) loza došla je s Karlom (1816-64) ponovo u Hrvatsku stekavši vlastelinstva Novi Marof, Jastrebarsko i Vidovec. Ladislavova loza obitelji grofova Erdödy očuvala je opstojnost do danas.
Obitelj Erdödy posjedovala je brojna vlastelinstva u Hrvatskoj. Njihov je broj bio osobito velik u 16. st. kada su bili vlasnici slijedećih većih imanja u Hrvatskoj: Cesargrad (Novi Dvori klanečki), Desinić, Dijanovec, Draganić, Dubrovčak, Gračenica, Jastrebarsko, Jelengrad, Karlovac, Kerestinec, Klanjec, Kravarsko, Kutina, Lipovec, Moslavina, Metlika, Oborovo, Okić, Plodin, Samobor, Stubica, Stupnik, Trgovišće, Tuhelj, Varaždin (Stari grad), Vrbovec, Zelina i dr. Sredinom 18. stoljeća na imanjima grofova Erdödy bilo je više od 4000 seljačkih obitelji. Broj imanja u 18. stoljeću je povećan. Ladislav grof Erdödy dobio je od kralja Karla VI., a kraljica Marija Terezija je 1742. potvrdila, imanja Bela, Ivanec, Cerje i Jurketinec u Hrvatskom zagorju. Za svoje posjede su tada imali zajedničku upravu, odvojenu za imanja u Hrvatskoj od onih u Ugarskoj. Uprava za Hrvatsku nosila je naziv Prefectura bonorum Croaticorum. Tijekom vremena posjedi su se prodavali, zamjenjivali i davali u miraz ženskim članovima obitelji pa su se i smanjivali, ali oni najveći su ostajali. Na početku 19. stoljeća posjedovali su Erdödy u Hrvatskoj vlastelinstva: Bajnske Dvore, Belu i Cerje (do 1817. g.), Cesargrad, Glogovac, Ivanec (do 1817.), Jastrebarsko, Jurketinec (do 1817.), Kuzminec, Luka, Moslavina, Negovec, Novi Dvori zaprešićki, Novi Marof, Oborovo, Štakorovec, Varaždin (Stari grad), Želin i dr. Neke od tih posjeda Erdödyji su zadržali i nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije: Jastrebarsko do 1922., Novi Marof do 1923. i Stari grad Varaždin do 1924. godine. Obitelj grofova Erdödy posjedovala je sve do 1945. godine nekoliko velikih imanja u Mađarskoj (Vép, Somlovár i dr.) i Slovačkoj (Galgócz kod Pištijana-Bathory), a u Austriji i danas posjeduje stari obiteljski dvorac Monyorókerék te dvorce Kohfidisch i Luising.


 
Download
Vi ste:
vlasnik/ca dvorca
potencijalni kupac
planiram posjet nekom dvorcu
generalno zainteresiran/a za temu dvoraca
ovdje sasvim slučajno