HR | EN
 
 
 

Povijest

Posjed Veliki Bukovec nastao je u 16. stoljeću iz bednjanskog vlastelinstva. Budući da je u ono doba taj kraj bio izložen turskim pustošenjima, već sredinom 16. stoljeća sagrađena je u Velikom Bukovcu utvrda koja je služila kao utočište okolnom stanovništvu. Učestali turski napadi bili su razlog što je na tom području živjelo malo stanovnika. Tek nakon poraza kod Siska 1593. godine turski su napadi sve rjeđi, pa su se 1598. na bukovečkim posjedima počeli pojavljivati novi naseljenici. U 16. stoljeću vlasnik bednjanskoga vlastelinstva bio je Sigismund Frodnohar, čiji su nasljednici po ženskoj lozi upravljali Velikim Bukovcem do 1555. godine, kada ga je kralj Ferdinand darovao Mihajlu Tinodiu, a on Jakovu Mihajlu Sekelju. U vlasništvu obitelji Sekelj ostao je Veliki Bukovec do 1643., kada je umro Sigismund Fridrik Sekelj, posljednji muški član obitelji. Njegova udovica Barbara Ćrnomeljska pokušala je imanje prenijeti na zeta Petra Keglevića, što vlast nije dopustila, već je kralj Ferdinand III. darovao Veliki Bukovec i sela koja su mu pripadala 1643. godine grofu Ivanu Draškoviću koji je velikobukovečki posjed pretvorio u vlastelinstvo. Vlastelinstvo se sastojalo od plemićke kurije u Velikom Bukovcu, sedam sela (Lunjkovec, Mali Bukovec, Martinić, Novo Selo Podravsko, Selnica Podravska, Sv. Petar Ludbreški i Županec) te velike šume Križančije.
Dvorac u Velikom Bukovcu izgradio je u razdoblju od 1745. do 1755. godine grof Josip Kazimir Drašković (1716.-1765.), tadašnji vlasnik velikobukovečkog vlastelinstva. Za zasluge u brojnim ratovima, osobito s Francuskom i Pruskom, Josip Kazimir je sticao visoke vojne položaje došavši do čina podmaršala. Obavljao je čast velikog župana križevačkog, bio je i carski komornik i tajni carski i kraljevski savjetnik. Veliki Bukovec naslijedio je njegov mladi sin Josip II. Drašković.
U prvoj polovici 19. stoljeća Veliki Bukovec je posjedovao grof Karlo Drašković (1807.-1858.) oženjen groficom Elizabetom Batthyany-Strattman. Velikom Bukovcu su tada još pripadali majuri Mali Bukovec, Marindvor i Lizindvor. Karlo je posjedovao i dvorac Bisag. Karlo i Elizabeta imali su pet sinova: Filipa, Ivana, Josipa, Pavla i Jurja. Filip je umro mlad, Ivan IX. je od strica podmaršala Jurja VI. naslijedio Trakošćan, Josip VI. dobio je Bisag, Juraj VII. imanje u Ugarskoj, a Pavao II. naslijedio je Veliki Bukovec. Dvorac je u doba ilirskog pokreta bio žarište hrvatskoga duha. Često bi ovamo svraćao grof Janko Drašković, poznati veliki Ilirac. Na nagovor svog strica Janka Draškovića, Karlo je vrlo povoljno prodao 1840. godine tek sagrađenu kuću u Opatičkoj ulici u Zagrebu, koja je pretvorena u Narodni dom iliraca, u kojoj se nalazila Narodna dvorana, čitaonica, knjižnica, muzej i Gospodarsko društvo. Karlo je 1820. godine sagradio župnu crkvu u Velikom Bukovcu, a Elizabeta je otvorila djevojačku školu gdje su djevojke učile ručni rad, šivanje i kuhanje.
Pavao II. (1846.-1889.), koji je od oca Karla naslijedio Veliki Bukovec, bio je osnivač Gospodarskog društva za kotar Ludbreg. Pavlova supruga grofica Marija Festetić svake je godine školskoj djeci darivala odjevne predmete, što su otada radili svi Draškovići. Pavao i Marija imali su dva sina: Dioniza, koji je nastavio dobro gospodarenje i stekao velike simpatije naroda, ali je umro mlad 1909. godine i Pavla III. koji je naslijedio Veliki Bukovec s majurima. Pavle je sagradio novi mlin, mehaničku radionu, malu električnu centralu iz koje su mnoga domaćinstva dobivala struju i tvornicu žeste. Pavle se oženio 1920. godine Elizom groficom Salm Reifferscheidt-Raitz. Imali su tri sina - Pavla, Karla i Aleksandra te kćer Elizabetu koja se udala za grofa Aleksandra Erdödya u Ugarsku. Tijekom Drugoga svjetskog rata Pavle i Eliza su s djecom napustili Veliki Bukovec i odselili u Austriju. Grof Karlo Drašković s obitelji živi u Gussingu (Gradišće) na imanju svojih roditelja, a dvorac u Velikom Bukovcu uspio je vratiti u obiteljsko vlasništvo 1990-ih godina. Bio je to prvi dvorac u Hrvatskoj vraćen vlasnicima nakon Drugoga svjetskoga rata.
Veliki Bukovec bio je drago obitavalište grofova Draškovića. Upravo su tu sagradili grobnu kapelu za obiteljsko vječno počivalište. U šumi Križančiji, nedaleko od Velikog Bukovca, nalazi se kasnobarokna kapela u čijoj su se kripti nalazile kosti druge loze Draškovića. Nedavno su, prema želji Karla Draškovića, sve kosti prenesene u župnu crkvu u Velikom Bukovcu.

 
Vi ste:
vlasnik/ca dvorca
potencijalni kupac
planiram posjet nekom dvorcu
generalno zainteresiran/a za temu dvoraca
ovdje sasvim slučajno